Arhive kategorija: O Prolom Banji

Izletišta i značajajna mesta za obilzak u okolini Prolom Banje

IZLETISTA U OKOLINI PROLOM BANJE

Prolom Banja je skoro pa netaknuta priroda. Pruža Vam mogućnost za idealan odmor. Imate mogućnosti da se jako lepo opustite, odmorite i uživate u zelnilu i proplancima planine Radan.

Ukoliko želite da se malo dovojite od ove magične i smirujuće Banje, mi Vam možemo preporučiti da posetite: Kursumliju, Prokupolje i naravno svetsko i mistireriozno čudo DJAVOLJU VAROŠ

Gde je i Šta je DJAVOLJA VAROŠ?

DJavolja Varoš se nalazi na jugu Srbije, u središtu planine Radan, 27 km od Kuršumlije nedaleko od Prolom Banje. Moguće je i pešaka doći do Djavolje Varoši, što Vam od srca preporučujemo za Vas i Vaše psihofizčko zdravlje! Verujte nećete se pokajati! Ovo je mesto čudnog imena i čudesnog izgleda, sa 202 zemljane piramide, pokrivene kamenim kapama koje nauka naziva andezitske kupe. Zemljane piramide, ili kako ih lokalno stanovništvo naziva „kule“, visoke su od 2 do 15 m i široke od 0,5 do 3 m. Smeštene su u dve jaruge podeljene uskom vododelnicom čiji se izvorišni delovi spajaju u jedinstvenu erozivnu čelenku, strahovito razorenu erozivnim procesima. Jaruge takođe imaju čudne nazive: jedna je Đavolja jaruga, a druga Paklena jaruga. Ovde je u geološkoj prošlosti, pre više miliona godina, bilo središte snažne vulkanske aktivnosti, čiji su svedok raznobojne stene na odseku erozivnog amfiteatra koji se strmo uzdiže u zaleđu zemljanih piramida. U narodu o nastanku ovog jedinstvenog prirodnog fenomena kruži više legendi, a najpoznatija je ona koja govori da stubovi predstavljaju okamenjene svatove, koji su pratili na venčanje brata i sestru.

Nauka, pak, tvrdi da je stvaranje Đavolje varoši prouzrokovao, ne tako davno, čovek uništavajući šumu i otvarajući put za razorno dejstvo vodene erozije. Prvobitni agens u stvaranju zemljanih piramida bila je kiša i njeno spiranje. Pod udarom kišnih kapi dolazilo je do mehaničkog razaranja, a zatim rastvaranja i odnošenja glinenih delova iz površinskog sloja, pri čemu su se formirale minijaturne erozivne brazde. Duž ovih brazdi dolazilo je do koncentrisanog slivanja i spiranja kišnice, kao i odnošenja sve većih količina rastresitog materijala. Materijal koji se nalazio ispod krupnih komada stena bio je zaštićen od ovih procesa, tako da su kameni blokovi postali „čuvari“ zemljanih piramida omogućavajući njihovo sve dublje urezivanje u podlogu, odnosno povećanje njihove visine. Spiranje materijala i procesanje jaruga vršeno je ne samo niz jaruge, već i poprečno, između stubova, podsecajući ih. Kako je nagib terena na kome se stvaraju figure vrlo strm, vertikalna erozija preovlađuje nad bočnom, što ubrzava odnošenje materijala i stvaranje stubova.

Ovako nastale zemljane stubove ostali klimatski faktori (vetar, sunčevi zraci, promena temperature i dr.) oblikuju u zemljane figure čudnog oblika i izgleda, koje kada se duže posmatraju deluju nestvarno, kako u pogledu oblika i veličine, tako i neverovatne statičke postojanosti. Deluje nestvarno da jedna zemljana figura u osnovi široka tri metra, a visoka deset i više metara u vrhu se završava debljinom od 20 do 30 cm i takva opstaje vekovima pod teretom kamenog bloka teškog do sto i više kilograma.

Ovaj geomorfološki fenomen je jedinstven u našoj zemlji i vrlo redak u svetu. U Evropi ima sličnih pojava u Alpima (sa obe strane prevoja Brener u Austriji i Italiji, kod Bolcana, zatim u Valerijenu, u pokrajini Gornja Savoja, u Francuskoj…). U Americi je poznata „Bašta bogova“. Međutim, u Đavoljoj varoši su „kule“ brojnije, većih dimenzija i znatno postojanije.

Druga prirodna retkost u Đavoljoj Varoši su dva izvora vode specifičnih svojstava. „Đavolja voda“ koja se nalazi u neposrednoj blizini zemljanih piramida u Đavoljoj jaruzi je hladan i ekstremno kiseli (ph 1,5) izvor sa visokom mineralizacijom. Sadržaj nekih elemenata (aluminijum, gvožde, kalijum, bakar, nikl, sumpor) je ekstremno visok u odnosu na običnu vodu za piće, odnosno povećan je za 10 do 1000 puta. „Crveno vrelo“ je drugi izvor koji se nalazi nizvodno, oko 400 m od prvog na aluvijalnoj terasi, odnosno na ravnom terenu. On je manje kiseo (ph 3,5) i sa nižom opštom mineralizacijom. Njegova voda se zbog ravnog terena razliva u veoma tankom sloju i otiče u korito obližnjeg Žutog potoka. Zbog oksidacije gvožđa koga voda sadrži u velikim količinama. stvara se crvena terasa lepezastog oblika, a koja u prostoru deluje veoma atraktivno.